Stres je već dugo vremena jedna od najviše obrađivanih tema u psihologiji, nadasve zbog užurbanog tempa života. To još i posebno vrijedi za sport. U različitim istraživanjima su stres upotrebljavali kao zavisnu i nezavisnu varijablu, stres kao ometajuči djelatnik u okolini i stres kao odgovor, kao posljedica reakcije pojedinca na ometajuču okolinu. Selye je autor koji se najviše bavio stresom.
Definira ga kao «nespesifični odgovor tjela na bilo kakav zahtijev». S obzirom na to da je pojedinac često pred nekakvim zahtjevima i uvijek ima nekakve potrebe, uvijek je pod utijecajem stresa, no to ne znači da je odgovor na te zahtijeve, tj. njihovo ispunjenje nužno negativan, tj. stres kao što ga definiramo u svakodnevnici. Selye uz svoju definiciju podudara i to da stresos neće uvijek negativno utjecati na pojedinca – neki se znaju sa stresorima, znači stresnim djelatnicima iz okoline, posve dobro suočiti.
Važna je interakcija između pojedinca i stresora – stres kao negativnu reakciju ćemo zaznati tada kada ćemo imati osječaj da se ne znamo uspješno boriti/suočiti sa zahtjevima koje stresor postavlja pred nas. Tako će sportaši imati više treme ako će imati osječaj da je na natjecanje loše pripremljen, ako će mu nedostajati samopouzdanja, ako će pred njim biti suparnik s kojim se ne zna suočiti...
Ako se reakcije stresa kod pojedinaca ne pojave, tada se zna sa stresorom dobro suočiti. To bi trebalo ovisiti i o tipu osobnosti – kod toga vrijedi da bi stresu bili više podvrženi ljudi čiju bi osobnost mogli opisati kao osobnost tipa A ( osobe koje burno reagiraju, ambiciozni, željni uspjeha...). Bilo što da je izvor, rezultat tjela i razuma je odgovor koji se pookazuje u tri međusobne povezane faze:
Značenja prednatjecateljskog ponašanja i stanja nanose se na neke karakteristike prednatjecateljskog fenomena. Posebno moramo napomenuti sljedeće utjecaje i značenja:
Poznavanje karakteristika sportaša prednatjecateljskog ponašanja je ključna informacija za samog sportaša i njegovog trenera. Danas, kada je na važnim međunarodnim natjecanjima svjetska elita izvanredno izjednačena po tjelesnoj, tehničkoj, a i taktičkoj pripremi, psihička priprema na natjecanje ima sve važniju ulogu. Poznavanje prednatjecateljskog stanja sportaša je nužan preduvjet za sastavljanje odgovarajuće taktike za otpremu poteškoća koju obično sastavi trener uz pomoć psihologa i sudjelovanja samog sportaša.
Najpoznatiji sistematički modeli analize i pripreme sportaša na natjecanje su Loehrov AET – model, Orlickov model pripreme sportaša u smislu potpunosti nastupa i srodni američki modeli koji se temelje na težnji prema stopostotnom nastupu, te napokon Haninov IZOF model iz godine 1993.