Motocross Škola

Psihološka priprema u motocrossu

U poslijednje vrijeme u sportu sve više prevladava mišljenje, da je za postizanje vrhunskih rezultata potrebno biti i iznimno dobro psihički pripremljen. Pod pojmom psihička pripremljenost danas podrazumijevamo sportaševu optimalnu pripremljenost na nastup, što uključuje sve psihičke komponente sportaševe osobnosti. Unatoč svim raznolikim područjima kojima se danas bavi psihologija sporta, upravo je analiza prednatjecaljskih stanja i sportaševa priprema na nastup još uvijek najviše ispostavljena tema, posebno kada se radi o njezinoj uporabnoj vrijednosti.

Sportaševa priprema sastoji se od tjelesne, tehničke, taktičke i psihološke pripreme. Psihička priprema je samo jedan od četiri glavna faktora i ustvari samo zaključak potpune sportske pripreme. Omogučuje realizaciju svega onoga što je sportaš svladao u okviru ostalih triju komponenti. Ta tvrdnja postavlja neka posebna polazišta s obzirom na potrebu psihičke pripreme. Naravno, potrebno je da mladog sportaša već od malih nogu učimo neke osnovne psihičke pripreme. No, neki idu predaleko; žele pomoć sportskog psihologa-stručnjaka i u situacijama kada ona nije potrebna, tj. barem nije dovoljno učinkovita.

Kada su sportaševe sposobnosti na niskom nivou i njegova tjelesna priprema, tj. tehničko znanje ima previše nedostataka, tada ni s pomoću psihologa neće uspjeti postizati nekih visokih, nerealnih ciljeva. Krivnju će možda svaljivati na «neznanje» psihologa, no realni razlozi biti će potpuno drugdje. Postoje i drugi razlozi zašto rad sa psihologom ne donosi uvijek velikih natijecateljskih napredaka. Ponekad je sportaševa osobna psihička priprema već na tako visokom nivou, da konstantna veza sa sportskim psihologom nije potrebna.

Ali istina je, da zahtjevi vrhunskog sporta iz godine u godinu rastu,posebno u Sloveniji, koja postaje sve više djelatnostno usmjereno društvo. Zbog toga vrhunski sportaši doživljavaju sve više pritisaka, koji negativno utjeće na njihov rezultat i sa kojima se ne znaju suočiti. U takvim primjerima je pomoč sportskog psihologa vrlo korisna i može donjeti potpuno novu kvalitetu nastupa sportaša. Posebno su ispostavljeni sportaši u individualnim sportovima, gdje zbog specifičnosti sportova nije moguće prenjeti odgovornost na druge, zato su pritisci još toliko jaći.

Tu možemo naći i odgovor na pitanje «zašto u Sloveniji vrlo rijetko naiđemo na sudjelovanje sportskih psihologa u ekipnim sportovima?». Nije da ti sportaši ne trebaju psihološku pomoč i savjetovanje, već vrlo često i sa njihovom pomoći još uvijek nisu dovoljno kvalitetni da bi došli u svjetski vrh, jer nedostataka ima puno i drugdje, i zbog toga je investicija u zapošljavanje psihologa neučinkovita. Drugačije je tamo gdje s pomoću psihologa iz prve tridesetorice dođeš u doseg medalji, nego tamo gdje se s pomoću psihologa popneš sa 70.-og mjesta na 50.o (npr. nogomet).

U vrhunskim ekipama koje su po svim ostalim vidicima pripreme nadomak svjetskom vrhu, može optimalizacija psihičke pripreme dovesti sportaša do onog najviše željenog, do medalje. Posljednjih godina i u Sloveniji stručni timovi u različitim savezima uključuju sportskog psihologa. U nekim savezima je to već dugo tradicija, a drugdije se mišljenje još uvijek miče. Nedavno sam čuo primjedbu jednog od najpoznatijih slovenskih trenera koji je dostigao vrhunske rezultate kao trener stranih igrača.

Uz informaciju da će u timu nekog sportaša biti i psiholog, ljutito je odgovorio da onda ovdje stvarno nešto ne valja. Mnogi sportaši koji su još prije nekoliko godina mislili slično, s vremenom mijenjaju mišljenje, jer su na vlastitoj koži osjetili neke probleme i prihvačaju psiologa kao jednog od važnih suradnika i ekipi.

Najčešće pitanje sportaša i trenera je: što u okviru psihičke pripreme radimo. Istina je da smo razvili niz tehnika pripreme i sastavili mnoge vježbe s kojima treniramo neke važne spretnosti i samokontrolu, ali psihička priprema uvijek počinje i završava razgovorom. Toga u takvim seansama zasigurno ima najviše. Naš cilkj je da sportašu pomognemo upoznati samoga sebe, naći njegove unutarnje rezerve, naučiti ih koristiti te ih u nastupu i realizirati.

Sportašu pomažemo osobinski rasti i dorasti, i upravo to je ono što odrasli sportaši najviše žele. U takvom odnosu je njihova uloga aktivna, a učinak je posljedica, prije svega njihovog rada, a ne rada psihologa.